Što koristiti za kontrolu živaca i smanjenje stresa?

U starogrčkom gradu Krotonu u 6. veku pr. živeo je dečak po imenu Milon, koji je bio slab i nije imao prijatelja. Svi su mu se rugali jer je općeprihvaćeni muški ideal tih dana bio čvrsti ratnički tip. Kada je nesretnom Milonu bilo dosta, odlučio je da pobegne u planine i prepusti se da ga prožderu vukovi. Na putu je naišao na grupu pastira koji su ga zamolili za pomoć u zbrinjavanju svoje stoke. Milo se složio. Za dvije godine izrastao je u stasitog mladića, vratio se kući i donio sa sobom velikog bika na ramenima. Svi su bili zadivljeni. Mislite li da se još neko usudio da mu se ruga?

Pogledajmo šta je pomoglo Milonu. Bila je to pozitivna motivacija, strpljenje i redovno vježbanje dovoljno dugo. Savremeni „stresolozi“ razlikuju pozitivan i negativan stres, govore o eustresu i patnji, i u pravu su, iako treba uzeti u obzir ono što je Šekspir već rekao kroz usta Hamleta: „Ništa samo po sebi nije ni loše ni dobro. prima svojstva našeg mišljenja.”

Profesor Hans Selye, otac teorije stresa, imao je malo drugačiji koncept stresa od većine današnjih stručnjaka. Tvrdio je da ćemo bez stresa i dalje skakati po drveću, da je stres motor razvoja! U svojoj revolucionarnoj knjizi The Stress of Life, on detaljno objašnjava šta je „sindrom adaptacije“ kao najvažnija faza stresa.

Pokušajmo to razumjeti na primjeru iz običnog, svakodnevnog života. Zamislite da svakog jutra na posao idete autobusom javnog prevoza, a od autobuske stanice do svog radnog mjesta možete lako hodati za 10 minuta. Odjednom, prevoznik menja red vožnje i vaš autobus dolazi na stanicu sa 5 minuta zakašnjenja. Ako ne želite da ustanete 40 minuta ranije i idete ranije autobusom na posao, morate dodati korak. Prvih dana vjerovatno nećete moći, ali za 7-10 dana ćete se naviknuti na nove uslove! Ovo pozitivno iskustvo pomoći će vam u sve stresnijim situacijama koje se prirodno javljaju u svakodnevnom životu.

Briljantno otkriće profesora Selyea bilo je da je takozvani sindrom generalizirane adaptacije univerzalni mehanizam koji se primjenjuje u cijelom biološkom svijetu! Nije ni čudo što su na svim naseljenim kontinentima iu svim kulturama ljudi tražili i koristili ljekovito bilje, zahvaljujući čemu su uspješno skratili vrijeme potrebno za prilagođavanje novim konfliktnim situacijama. Takvih biljaka ima mnogo i zovu se adaptogene biljke. Aktivne tvari sadržane u njima su adaptogeni.

Prema zapisima iz tibetanskih manastira starijih od 1.200 godina, Tibetanci koji su živjeli preko 100 godina (a bilo ih je dosta) koristili su adaptogenu biljku Rhodiola rosea. Ova biljka sadrži 2 grupe važnih aktivnih supstanci, već pomenute adaptogene i drugu, ništa manje važnu, koja spada u grupu takozvanih antistresora.

Biohemijske analize dokazuju da Rhodiola sadrži nekoliko takvih adaptogena, npr. rozavin, rozarin, salidrozid, koji se ne nalaze u drugim biljkama. Adaptogeni pomažu tijelu da se brže prilagodi na promijenjene faktore izazivanja stresa, a aktivne tvari iz grupe antistresora smanjuju negativan osjećaj stresa i neugodne popratne pojave kao što su lupanje srca, nesvjestica, osjećaj slabosti, nesanica, strah i dr.

Ako krenemo od nastave prof. Selye, trebali bismo shvatiti da cilj naših napora ne bi trebao biti život bez stresa (izbjegavanje problema po svaku cijenu), već bismo trebali iskoristiti mogućnosti koje nudi sindrom generalizirane adaptacije. "Stogodišnjaci" su uporno jačali zdravlje i tako postali članovi svog kluba.

Ne oklijevajte, lame tibetanskih manastira su mudri, imaju puno iskustva i znanja. Istina je da Milon, spomenut u uvodu, nije koristio rodiolu (vjerovatno ne raste u grčkim planinama) i nemamo podataka da su mu pastiri davali druge adaptogene, ali je moguće. Ali zahvaljujući njegovom efikasnom upravljanju stresom, bio je dovoljno zdrav i vitalan da postane šestostruki olimpijski šampion u hrvanju!

Calivita nudi certificirani proizvod koji sadrži ekstrakt korijena Rhodiola Rosea. Dodatak Rhodiolin također sadrži cink u svom sastavu. Rodiolin je prirodno rješenje za osobe pod stresom.